Privatna praksa fizikalne terapije

Cilj fizikalne terapije je poboljšanje funkcije zglobova i mišića (npr. opsega pokreta) a time i bolesnikove sposobnosti da stoji, održava ravnotežu, hoda i penje se po stubama.

Fizikalna se terapija primjerice obično provodi u osoba kojima je amputiran donji ekstremitet.Ograničeni opseg pokreta slabi funkciju i može izazvati bol (za normalne vrijednosti vidi TBL. 336–1). 

Aktivne vježbe za povećanje opsega pokreta se izvode kad bolesnici mogu vježbati bez pomoći; oni moraju samostalno pokretati ekstremitete. Aktivna asistirana vježba za povećanje opsega pokreta se izvodi kad su mišići slabi ili pokret u zglobu uzrokuje bol; bolesnici moraju pomicati udove, ali im pri tome pomaže terapeut. 

Pasivna vježba za povećanje opsega pokreta se izvodi kad bolesnik ne može aktivno sudjelovati u vježbanju; pri vježbanju bolesnik ne ulaže nikakav napor.Mnoge su vježbe usmjerene ka povećanju mišićne snage .

 Mišićna se snaga može povećati progresivnim vježbama s otporom.

 Kad je mišić vrlo slab, i sama sila teža predstavlja dovoljan otpor. 

S povećanjem mišićne snage, potreban je dodatni ručni ili mehanički otpor (npr. utezi, natezna opruga).Opći trening kondicije kombinira različite vježbe u svrhu liječenja učinaka slabosti, dugotrajnog ležanja u krevetu ili imobilizacije. 

Ciljevi su ponovna uspostava hemodinamičke ravnoteže, povećanje kardiorespiratornog kapaciteta i održavanje opsega pokreta i mišićne snage.Proprioceptivna neuromuskularna facilitacija pomaže pri unaprjeđivanju neuromuskularne aktivnosti u bolesnika koji imaju oštećenje gornjeg motornog neurona sa spastičnošću.

Primjerice, primjena jakog otpora na fleksor lijevog lakta (biceps) bolesnika s desnostranom hemiplegijom uzrokuje kontrakciju hemiplegičnog bicepsa, dovodeći do fleksije desnog lakta.Koordinacijske vježbe poboljšavaju motoričke vještine ponavljanjem pokreta pri kojem istovremeno radi više od jednog zgloba i mišića.Prije napredovanja do vježbanja kretanja, bolesnici moraju biti u stanju održavati ravnotežu u stojećem stavu. Vježba ravnoteže se obično izvodi pomoću paralelnih šipki, dok terapeut stoji ispred ili neposredno iza bolesnika.